|
|
| < | veljača, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pa... što reći...
Ime Ana Maria Prezime nije važno Rođena 9.11.1992.,
14 godina Živim u Sisku
Slušam rock, punk a ponekad i metal... Ne slušam narodnjake (naravno) ali što se tiče druge vrste glazbe... mogu ju slušati... Naj bendovi i pjevači Linkin Park, Green Day, Bullet For My Valentine, Evanesence, Slipknot, Avril Lavigne... ove ugl. najviše slušam... ali ih ima još (ne da mi se baš pisati, pa... drugi put)
Idem u Glazbenu školu već 4 godine... nije da pucam od veselja zbog toga... ali... glupo mi je sad odustajat...
Idem u 8. razred...
Jako volim životinje, a osobito pse... imam kućnog ljubimca, psa Darkyja... (moj tata ga zove Pero... lol 
)
E-MAIL: klikni hir...
MSN:ana.maria.0911@hotmail.com
enna:)
ywonne
glupe na kvadrat
nikolina (barbie's a slut)
...bilo vas je od 2.1.2007...
Free Site Counter
Pa... evo... opet ja razmišljala... eh... i jako mi je žao... ali ovo će najvjerojatnije biti moj zadnji post... čini se glupo i kukavički što tak postupam... ali opet... zašto bi ulagala trud u nešto što zapravo nema smisla... nemam nikakvu posebnu potrebu za pisanjem i pisanje bloga neće rješit moje probleme... a i nije samo to... činjenica je da imam premalo slobodnog vremena... a to vas sve ionako ne zanima... znam...
Nije me dugo bilo... upravo zato jer nisam imala vremena... škola vamo... škola tamo... (sad ispadam neka velika štreberica, al ja stvarno kažem da nisam... jedino mi je stalo do budućnosti 
) ...
(dosadno...)
Jedva sam i sad smogla vremena da nešto napišem...
Neću sad više nikom ići na blogove i komentirat (osim naravno mojim stvarnim frendicama... ali puno rjeđe nego prije)... ne bi samo htjela da ispadne da sam se umislila zato jer mi je par ljudi reklo da pišem dobre postove...
Još samo jedno VEEEELIKO HVALA na svim onim komentarima... jako mi je drago da sam... bez obzira što sam kratko vrijeme pisala blog... dobila toliko puno komentara (bar više od mojih očekivanja...)
Ja vas sve puno volim... i 
Pa... evo mene... napokon se ja vratih kućici... ah... pa... ipak je kod kuće najljepše... hehe...
i tak... obećala sam jedan super post... evo... valjda će biti "super" vama svima to čitati... ahaaaaaa... samo vi to meni lijepo čitajte... pisala bi ja vama i o svojem životu... ali trenutno nema ništa previše zanimljivo... da pišem takve stvari blog bi mi se zvao... otprilike... story before sleeping ili nekako slično... inače nemam baš toliko dosadan život... ali... valjda će to uskoro proć... eh...
pa... da prijeđem na nešto malo zanimljivije... i tak... pa recimo... razmišljala sam... zbog čega se uopće boriti u životu... kad na kraju uvijek izgubiš... ma koliko pobjeđivao... ne može to trajati dovijeka... a i... što više dobivaš tu borbu to ti je pad teži... zar ne... jel shvaćate što hoću reći?... zaista... čovjek je po prirodi borbeno biće... naučen je boriti se za preživljavanje, za bolji život... da pojednostavim... naučen je boriti se za sebe... a jako rijetko... i za druge... ali (možda baš zbog toga što uvijek misli samo na sebe), ta borba nema smisla... on može pasti u trenutku kad to zaista ne očekuje... kad to nitko ne očekuje...
Znam... možda među onima koji ovo čitaju... ima onih koji borbu gledaju kao obračun dvoje ljudi... dobro... može se i tako shvatiti... ali... ja govorim o probijanju kroz borbu koju mi zovemo životom... da... život je težak... na kraju se umorimo od života (pa opet padnemo)... mnogi prelako odustaju od života... jednostavno zato jer je prema njima bio toliko okrutan... pa prema mnogima je... ali ipak ne odustaju svi...
To sve ovisi o čovjeku... o njegovoj volji... o optimizmu... a i o sreći...
Treba uvijek gledati pozitivno na život... a opet... kako... kad ti je već dosta života i njegove okrutnosti prema nama... svaki će pad čovjek drugačije podnijeti (...a i svaki će čovjek pad drugačije podnijeti...)... jel jasno... šta sam htjela reć...
Cilj tih padova je da nas ojačaju... a ne slome... no nisu svi iznutra jaki kao "gorile" (ah... kud baš gorile 
) ... pad s vremenom počne sve više boljeti... pa ... dolazim do zaključka koji sam napisala još na početku... što se manje boriš... to će pad biti manje bolan... ako se uopće ne boriš... onda ni ne možeš pasti... tužno ali istinito...
ja sam se sjetila samo jednog dobrog razloga (iako ih vjerojatno ima tisuću)... pa... ako se ne boriš... možeš propustiti mnoge lijepe stvari u životu... život može proći samo tako pored tebe...
pa zašto uopće pišem o tome... pa eto... mogu se kladiti da je svakom bar tisuću puta došlo... da odustane od svega... da odustane od sebe... i tako... to bi recimo bilo to...
pa... ako netko ima neku nejasnoću ili se ne slaže s mojim tvrdnjama... maaaa... slobodno mi to napišite... ili ako imate neku ideju o čemu bi mogla pisati... jer... ne mogu baš stalno imati dobre ideje...
i imam jedno pitanje za one koji će (bar se nadam) komentirati... jel ovo sve dosadno čitati???... pa... nadam se da nije...
i tako... evo nas do kraja... i što da kažem... budući da je prošlo 19.00 h ...vi svi upravo sad sigurno pijete svoj kakao i uskoro idete na spavanje... lol... pa... lijepo se vi meni odmorite... i lijepo sanjajte... evo sad ste upravo pročitali i jednu pričicu prije spavanja... i ... ako već niste zaspali... evo vam jedna pusica za laku noć...
Pa... evo... kao što vidite... napravila sam si novi dizajn... valjda je dobar...hehe...
I tak... sad nažalost nemam vremena pisati duže postove jer se moram pakirati... idem malo u posjet na par dana svojoj dragoj bakici...
Joooj... i tak... neće me biti do utorka... ili do srijede... ali... kad se vratim... obećavam vam suuper post... iako još neznam kakav...
Ja vas sve jaako volim... pussa svima...
pa... to bi otprilike bilo to... bye 
ah... danas sam baš neka bolesna... bole me sinusi... užasno... a uz to imam još raznih 'tegoba'... ah...
i tak... danas smo išli po knjižice u školu... neki se idiot sjetio da školsko vijeće ne bude zadnjih tjedan dana... ali ni to nije sve... ispitivali su nas do zadnjeg dana škole... baš su svi glupi... ma... neka se svi oni zakopaju... hehe... 
pa... kao što sam i rekla... danas sam sva bolesna i nekako (malo) živčana... pa nemam volje pisati 'zrele' postove...
valjda ću sutra nešto napisati.... ali... danas... evo vam jedan spotić... pa... dobro ga pogledajte... za mene... iako su ga većinom svi vidjeli mali milion puta...
Linkin Park- Somewhere I Belong
Eh... onaj zadnji post... moram priznati da nisam uopće znala šta će ispasti od njega kad sam ga počela pisati... lol
Pa...da odmah kažem... ni sad ne znam šta će ispasti... od ovog posta... da budem iskrena...
Ovako... ovaj put... evo... pišem... o... o... ma uglavnom...
Ma evo... sjetila sam se...
Jel mi uopće volimo sami sebe...
Znam... ovo smiješno zvuči... ali... voljeti sebe zapravo znači imati samopouzdanja u sebe... biti siguran u svoje postupke i odluke... pa... da te netko samo tako pita da li voliš sebe... vjerojatno bi prvo uslijedio začuđen pogled pa odgovor...ja bi rekla da bi većina odgovorila: 'valjda'... (da netko i kaže 'da'... odmah bi se protumačilo kao... umišljenost... a odgovor 'ne'... kao nesigurnost)... pa... 'valjda' i 'možda' su najbolji mogući odgovori... (heh... kako ja znam komplicirati 
)...
Pa... možda i nemamo samopouzdanja u sebe onoliko koliko pokazujemo... ono što drugi vide... jer... da nije tako... postoje još dvije opcije... ili smo umišljeni do bola... ili smo savršena osoba... a prije bi rekla ono prvo...
Nesigurnost pokazujemo i već samim tim ako svaki svoj postupak, svaku svoju odluku... stalno ispitujemo... stalno nam se vrti po glavi... i pitamo se... da li smo to ipak mogli učiniti na bolji... i drukčiji način... znači nismo sigurni u svoju odluku... bez obzira... iako je ta odluka izgledala kao najbolje rješenje i iako smo sigurni da smo ispravno postupili... no ipak... neki nam se glasić vrti u glavi i pitamo se... jeli to doista najbolje rješenje... ne znam ni sama kako bi se taj glasić mogao nazvati... valjda savjest... ili razum... ma ni nije važno...
Ali... bojimo se to pokazati drugima... svoju nesigurnost sakrivamo u sebi... ta se nesigurnost može pretvoriti i u sramežljivost (kao i višak samopouzdanja... u umišljenost)... a to nikad ne završi dobro... ali o tome se također može napisati dugačak tekst...(iako ga ja neću pisati)
...Ali... zapravo... nesigurnost čak ni nije onoliko loša kao što se na prvi pogled čini... pa da nemamo nesigurnosti... to bi značilo da nam do ničega nije stalo i da nam se jbe za naš život... zar nije tako... nužno je preispitivati se da li je naša odluka ispravna... da li je naše mišljenje ispravno... jesmo li nešto napravili na ispravan način... ali uvijek trebamo imati mjeru u svemu, pa i u tome...
Ako nas nešto jako muči... bojimo se da nismo dobro učinili... ne treba to držati za sebe... pa zato imamo prijatelje i roditelje... da nam pomažu i da nas usmjere na pravi put...
ah... jel sam se raspričala... bla bla bla... eh... odsad šutim
(kao da bi ja to mogla izdržat... lol)... neću više pisati... ajd... budite mi pozdravljeni... i pusica svima...
...i tak... treba voljeti sebe... ali ne premalo... a niti previše... ali... nije ni uzalud ono... 'voli sebe pa će te i svi drugi voljeti'...
... i na kraju... ovoj slici nisam mogla odoljet pa sam ju morala staviti... iskreno... ne znam zbog čega...lol
...kakve ja gluposti pričam...i objavljujem... (neki će ipak shvatit... a vi drugi... nemojte se uopće opterećivati time)
Znam da tekst izgleda baš dugačak i strašan... ali... bit će vam zanimljivo čitati... a možda i pronađete sebe u svemu ovome...
Teško je živjeti u ovom današnjem svijetu... heh... znam da mnogima nije... ali i da većini je... Zašto se boriti za nešto kad to nešto uvijek na kraju izgubiš... dobro ajd... bar možeš reći 'pokušao sam'...
Više se na nikog ne možeš osloniti... ni na prijatelje... a nećeš valjda sa starcima pričat o svom ljubavnom životu...lol... i tak... život te gazi... iz svakog tog propadanja bar možeš izvući neku poruku... otprilike shvatiš da su svi sebični varalice i lažovi.... i da svatko gleda samo sebe i nikog drugog... i na kraju... da se ne oslanjaš na nikog osim na sebe... eto... ti su sebični ljudi možda i prije shvatili to sve... pa zato i jesu tako hladni i ravnodušni prema drugima...
Zašto nešto nekom pružati ako on tebi ništa ne pruža... ma znam... zbog morala... a jbg i moral!!!... zašto... ako te neko sam tako odjednom odjbe (npr. frendica il frend)... pa nećeš biti moralan prema njemu... da to i želiš biti... ne bi tad to mogao... jer u tebi kipti bijes i razočaranje... i ni u jednom slučaju ne želiš da on ili ona shvati da ti je žao i da si povrijeđen... i radije ćeš se svađat s tom osobom samo da joj pokažeš da ti kao nije stalo...
Pa... ako te je ta osoba odjbala sam tako... naravno da se ti njoj nećeš ispričavat... ako ste frendovi... i ako joj je nešto inače smetalo kod tebe... naravno da ti je trebala reć... jer si frendovi sve uvijek govore i nikad nemaju tajni...
Ako ti je netko frend... ali pravi... (bar ti tako misliš)...ti zanemaruješ sve njegove mane... svaku njegovu pogrešku... a zašto... zato jer 'oslijepiš'... ti osjetiš da je nešto krivo ali to zanemaruješ... jer još vjeruješ toj osobi... i napokon... kad ti sve postane jasnije (kad opet progledaš)... ta je osoba već spremna da te odjbe ili te već odjbala...
I na kraju... u frendšipu (heh) nema dovoljno kompromisa... zar ne... pa svatko...naravno... ima svoje mane... ne možeš se zbog svake gluposti ljutiti... jer... to tako ne ide... inače se već zna da je prijateljstvo osuđeno na propast... i... koja je sad tu poruka u svemu ovome... pa... recimo... budi dobar sa svima, druži se sa svima i vjeruj svima, ali ipak najviše vjeruj sebi i oslanjaj se jedino na sebe...
...pravi se prijatelji ne stvaraju preko noći... za prijateljstvo su potrebne godine druženja i povjerenja... a pravo prijateljstvo je nešto najljepše i najvrjednije na svijetu... ali i najrjeđe...
Dobro... ajd.. znam da malo kasnim... ali... evo... svejedno... SRETNA NOVA GODINA...
...i neka vam se ispune sve želje i svi snovi (ali samo oni lijepi)... i neka svi izrastete lijepi i veliki...heh
Ovo je moj prvi post... kao i što se vidi... hehe
Danas neću ništa posebno pisati... budem valjda sutra...samo da kažem da je ovo moj drugi blog (prvi neću davati adresu... zato jer ga više ne pišem... a i vjerujte mi... bolje da ju ne znate)...
Valjda će vam biti zanimljivo čitati ga i tak... to bi bilo sve 
E da... i ako imate glupih komentara... onda bolje da ništa ni ne ostavljate. kissach
